- koji manjka
- ontbrekende
Hrvatski Nizozemski Rječnik. 2013.
koji manjka
Look at other dictionaries:
bijêdan — bijêd|an prid. 〈odr. dnī, komp. bjèdnijī〉 1. {{001f}}kojem nedostaje novca ili sredstava za život; siromašan 2. {{001f}}kojem manjka svojstava ili stvari [∼an duhom] 3. {{001f}}a. {{001f}}koji je lošiji od očekivanoga [∼an ručak; ∼na vidljivost]… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bijedan — bijȇdan prid. <odr. dnī, komp. bjèdnijī> DEFINICIJA 1. kojem nedostaje novca ili sredstava za život; siromašan 2. kojem manjka svojstava ili stvari [bijedan duhom] 3. a. koji je lošiji od očekivanoga [bijedan ručak; bijedna vidljivost] b.… … Hrvatski jezični portal
dȅficitāran — dȅficitār|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji je u manjku, koji ima višak izdataka prema primicima, koji je u gubitku; deficitan 2. {{001f}}kojega manjka, kojega nema dovoljno [∼no zvanje zvanje u kojem nedostaju kadrovi, koje se traži] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
impaktiran — impàktīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je udaren, koji je (loše) učvršćen SINTAGMA impaktirani zub neiznikao ili dijelom iznikao zub, koji zbog lošeg položaja ili manjka prostora ne može doći u pravilan položaj u zubnom luku ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
megaloblastičan — megaloblàstičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji pripada megaloblastima, koji se odnosi na megaloblaste SINTAGMA megaloblastična anemija pat. anemija koja nastaje zbog poremećene sinteze DNK zbog manjka vitamina B12, nasljednih poremećaja i … Hrvatski jezični portal
preòstati — preòsta|ti svrš. 〈prez. preòstanēm, pril. pr. āvši, prid. rad. preòstao〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ostati od cjeline [∼ti od čitave grupe; ∼la su samo dvojica] b. {{001f}}pojaviti se kao ostatak koji vodi do potpunog manjka čega ili do konačnog časa… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òskudnōst — ž svojstvo onoga što je oskudno, čemu nešto manjka, čemu nedostaje sadržaj ili dio koji se smatra sastavnim [∼ u idejama; ∼ u materijalnim (ili drugim) mogućnostima] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oskudnost — òskudnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je oskudno, čemu nešto manjka, čemu nedostaje sadržaj ili dio koji se smatra sastavnim [oskudnost u idejama; oskudnost u materijalnim (ili drugim) mogućnostima] ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
